You are here

O otpadu u podzemlju

Polovica teritorija Hrvatske je krški teren: ugrubo se može reći da tu spada čitavo područje južno i zapadno od Karlovca. Upravo na takvom šupljikavom terenu nalaze se gotovo svi naši podzemni objekti. Procjena je da imamo najmanje oko 10.000 istraženih špilja i jama, a njihov ukupan broj mogao bi biti i dvostruko veći. Zapravo, na nekim su područjima one toliko česte da se podzemlje može zamisliti kao prozračna spužva. Premda toga uglavnom nismo svjesni, gradovi i sela u kojima živimo, polja koja obrađujemo, ceste i putovi kojima se vozimo, kao i brda po kojima hodamo ispod sebe kriju splet podzemnih kanala. Ovaj nevidljivi sustav je stvarno značajan jer se u krškom podzemlju krije 80% zaliha pitke vode! Ovo je podatak koji vrijedi ponoviti: prema podacima Hrvatskih voda većina obnovljivih zaliha pitke vode dolazi iz podzemlja krša.

Inicijativa Čisto podzemlje objedinila je onečišćene špilje i jame iz arhiva 12 speleoloških udruga. U manje od godinu dana, prikupili smo podatke o preko 570 onečišćenih lokaliteta, a pouzdano znamo da to nikako nije konačan broj. Čak i s ovakvom nepotpunom bazom dolazimo do preko 5% ugroženih speleoloških objekata.

              

Iz podataka je potpuno jasno da je problem bacanja otpada u podzemlje raširen po cijeloj Hrvatskoj. Ako se preklopi karta područja pod kršem i područje na kojem se nalaze onečišćene špilje i jame – podudaranje je zastrašujuće i čini se da u Hrvatskoj ove stvari idu ruku pod ruku. Gotovo da nema krškog područja u našoj zemlji u kojem se otpad ne baca u podzemlje: potpuno je svejedno radi li se o urbanom riječkom području, o (zaštićenim) nacionalnim parkovima ili udaljenim jadranskim otocima.

Naravno, divlja odlagališta nisu problem samo na krškim područjima – ljudi nažalost bacaju otpad po šumama diljem Hrvatske, no osjetljivost ekosustava jednostavno nije jednaka. Naime, voda koja ispire otrovne tvari s divljih deponija u kršu, bez pročišćavanja izravno se cijedi do spremnika pitke vode u većim dubinama. Zamislimo divlji deponij u Slavoniji koji nije na krškom području: ako kiša ispire otrove iz tog otpada, oni će se kroz slojeve tla barem dijelom pročistiti prije nego što dođu do podzemnih voda. U dalmatinskom kamenu to se neće dogoditi jer se onečišćena voda vrlo lako procjeđuje kroz pukotine u kamenu bez filtracije. Štoviše, špilje i jame predstavljaju prirodne putove kojima se voda cijedi u podzemlje prema spremnicima pitke vode - krškim vodonosnicima. Pružanje špiljskih kanala je nepredvidivo, a ponekad ih je i nemoguće sa sigurnošću utvrditi pa je za njihovu zaštitu nužno štititi šire područje iznad njih. Radi toga su ponori i ostale krške pojave, stvarno najgore mjesto za bacanje raznih otpadaka. U njima je mrak, no ono što se u njih baci ne nestaje! Vrijedi upravo suprotno: zbog nepromijenjivih, hladnih uvijeta koji vladaju u špiljama i jamama, raspadanje je značajno usporeno pa se bačeni otpad stotinama godina polako razgrađuje! 

Bez sumnje, jedan dio ovog problema je činjenica da organizirani odvoz otpada nije uvijek bio dostupan. Prije samo desetak godina, tek oko polovice teritorija Hrvatske imalo je organiziran odvoz komunalnog otpada. Zbog toga, ljudi nisu imali jednostavnu alternativu pa su životinjske strvine i kućanski otpad bacali u jame. Treba imati na umu i da se naš svijet mijenja, a s njime se mijenja i tip otpada koji se baca: kućanski otpad prije pedeset godina bio je uglavnom prirodnog podrijetla i nije sadržavao puno štetnih kemikalija. Danas je situacija potpuno drugačija pa bačene plastične ambalaže, automobilske gume i ostali kućanski otpad koji je prepun kemikalija može zagađivati okoliš desetljećima. Posebno smeta razni industrijski, građevinski i klaonički otpad koji se može pronaći po jamama. Beskrupulozni „poduzetnici“ umjesto da plate zbrinjavanje otpada, podmuklo na našem zdravlju sebi stvaraju dodatan profit. To je nedopustivo i ne smije proći nekažnjeno. Stanovnici krških područja moraju biti posebno osjetljivi na ova pitanja jer - kao što je svakom jasno iz doljnje slike: što bacimo u podzemlje, prije ili kasnije ćemo popiti! 

                       

Za kraj – nekoliko informacija o nadležnosti nad speleološkim objektima, a i divljim odlagalištima otpada. Sve špilje i jame od posebnog su interesa za RH i načelno ih štiti Zakon o zaštiti prirode (NN 80/13). Dapače, u članku 104. stoji: "Zabranjeno je oštećivati, uništavati i odnositi sige, živi svijet speleoloških objekata, fosilne, arheološke i druge nalaze, odlagati otpad ili ispuštati otpadne tvari u speleološke objekte, kao i provoditi druge zahvate i aktivnosti kojima se mijenjaju stanišni uvjeti u objektu." Operativno, za zaštitu špilja i jama u zaštićenom područjima (sva su vidljiva na kartografskom prikazu) nadležna je pripadajuća javna ustanova za upravljanje zaštićenom prirodnim vrijednostima. Ova je zaštita nažalost često neprovediva i svodi se na mrtvo slovo na papiru. Situacija je još poraznija za speleološke objekte koji se nalaze izvan zaštićenih područja: za njih su zaduženi komunalni redari. Pogledajte i službeno tumačenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode o hijerarhiji zaštite speleoloških objekata u Hrvatskoj. U realnosti, speleolozi su stručnjaci koji imaju najbolji pregled nad stanjem podzemlja i jedini imaju sva potrebna znanja za nadziranje stanja i aktivnu zaštitu podzemlja. No, unatoč brojnim nastojanjima speleološke udruge, još uvijek nisu uvažene od strane državnih institucija kao relevantni partneri u zaštiti podzemlja.

Ukoliko govorimo specifično o divljim deponijima, u Hrvatskoj postoji vladina Agencija za zaštitu okoliša (AZO) koja zapošljava oko 60 ljudi, a zadužena je za zaštitu okoliša u što svakako spada i izvještavanje o divljim odlagalištima otpada. Na web stranicama AZO-a mogu se pronaći izvješća o stanju okoliša u RH – među ostalim, nedavno (18.3.2015.) je objavljeno i Izvješće o komunalnom otpadu za 2013. godinu na 215 stranica. Špilje i jame, odnosno divlji deponiji u njima ne spominju se kao potencijalni problem. Premda je ranije bilo pojedinačnih slučajeva prijavljivanja otpada u podzemlju, a i javne objave većeg broja onečišćenih (Istarskih) jama, podzemna divlja odlagališta su sfera o kojoj nema niti slova. Sanacija ovakvih odlagališta, u nadležnosti je drugog vladinog tijela: Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost koji zapošljava oko 170 ljudi (podaci Večernjeg lista, 2012.). Osnovan je radi osiguranja dodatnih sredstava za financiranje projekata, programa i sličnih aktivnosti u području očuvanja, održivog korištenja, zaštite i unapređivanja okoliša. Podzemna divlja odlagališta su sfera o kojoj nema niti slova.

Podsjećam, prikupljanjem samo dijela podataka speleoloških udruga kroz samo deset mjeseci - onečišćenih špilja i jama u Hrvatskoj ima najmanje 570. Ako ne krenemo ovaj problem rješavati sami – izvjesno je da ga riješiti neće nitko drugi!

 

(Autor: Ruđer Novak)